Autor projekta: Leo Vukelić
Koautori na instalaciji SHATTERING BOUNDARIES; PQ2023 / Attila Antal i Višnja Žugić
Koautor na umjetničkom istraživanju “Skica za (video) igru – pogled s druge strane” / Ida Loher
Fotografije i dokumentacija: Tomislav Heraga
U “prvom” radnom tjednu 2024. godine Umjetnička organizacija Tigar teatar u suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Kulturnim centrom Osijek prikazala je neke od mogućih novih pogleda na scenske i izvedbene prostore, medije i tehnologije njihovog postojanja, drugačiji odnos lutke i živog izvođača, neku novu poziciju gledatelja te trenutke kada scenografija i izvođači zamijene svoje pozicije i funkcije.
U projektu sudjeluju i kreativno i autorski, studenti Odsjeka za kazališnu umjetnost, Odsjeka za kreativne tehnologije i Odsjeka za vizualnu i medijsku umjetnost Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka u realizaciji scenografskih video instalacija, lutkarskoj animaciji, izradi virtalnih prostora te obostranoj prilagodbi realnog virtualnom i virtualnog realnom.
Autobiografija starenja zamišljena je kao lutkarska predstava za sve uzraste, u kojoj se mlađa publika senzibilizira za pojam i neizbježnu ljudsku pojavu, starenje, a starija se publika poistovjećuje s protagonistima predstave/izvedbe te sagledava sebe i svoja stanja iz vanjske, one druge perspektive.
Ona je zamišljena kao multimedijalna instalacija u kojoj igraju lutke na prelasku iz stvarnog u online prostor, ona ne zahtijeva kazališnu dvoranu, već ju je moguće izvesti u svakom prostoru namijenjenom za kulturne sadržaje.
Autobiografija starenja nastaje kao nastavak rada na prostornoj video scenografskoj instalaciji predstave “Counting Sheep” Tigar teatra prilagođenoj izlaganju izvan kazališnih prostora, ali i usporednim korištenjem online streaming sustava. I upravo zbog nefizičkog streaminga (kao posljedica Covid virusa), gledatelji imaju/dobivaju mogućnost usporednog promatranja slike i prošlosti i sadašnjosti. Te slike, postavljene kao izvedbeni protagonisti, mogući glumci ili lutke, pokreću cijeli niz dramskih i vizualno zanimljivih trenutaka, životno snažnih i novih (ili barem novijih) u percepciji gledatelja.
Time starenje prestaje biti stereotipna pojava više desetaka godine već se oblikuje kao uobičajeni streaming delay od 60-ak sekundi. Ili dovoljno da gledatelj nesvjesno prođe kroz kadar kamere koji se potom koristi kao scenografija u predstavi, koju sam i promatra. I vidi sebe kao prolazi kroz video kadar od prije 60 sekundi, ali i kao takav aktivno sudjeluje u predstavi koju upravo gleda, 60 sekundi kasnije.
Osim navedene eksperimentalne scenografske instalacije s delayem u prostoru su predstavljeni i drugi scenski prostori koji upravo demonstriraju sva novo nametnuta područja prostora igre, u kazalištu, ali i drugim kreativnim područjima. Kroz pet radioničkih dana otvorenih za publiku i zainteresiranu strućnu javnost, Autobiografija starenja postaje kreativan poligon.
Predavanje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Attila Antal (Novi Sad) je pozorišni i filmski reditelj, kompozitor i teatrolog. Bavi se društveno angažovanim pozorištem kroz postdramsko pozorište, savremeni ples, imerzivni i multimedijalni teatar. Autor je knjige “Političko u postdramskom pozorištu: Recentni opus Andraša Urbana”. Trenutno je doktorant na Univerzitetu “Mozarteum” u Salcburgu, Austrija. Osnivač je udruženja Institut za novi teatar iz Novog Sada. Dobitnik je više nagrada za režiju i muziku i za kratke filmove na nacionalnim i međunarodnim festivalima.
Višnja Žugić (Novi Sad) je arhitekta, posvećena kreativnim istraživanjima, produkciji i edukaciji u oblasti dizajna prostora. Radi kao vanredni profesor na Departmanu za arhitekturu i urbanizam Fakulteta
tehničkih nauka u Novom Sadu, u oblasti arhitektonskog projektovanja i efemerne arhitekture.
Suosnivač je udruženja Institut za novi teatar iz Novog Sada, i jedna je od rukovodilaca Radne grupe za pozorište i arhitekturu (Theatre & Architecture
Working Group) Međunarodne federacije za pozorišna istraživanja IFTR (International Federation for Theatre Research – IFTR).
Ida Loher (Zagreb)diplomirala je 1998. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je sada i zaposlena. Njen rad obilježen je ispreplitanjem umjetničkog, pedagoškog i aktivističkog djelovanja. Osnovala je kazalište Tigar teatar, s I. M. Bitangom i L. Vukelićem unutar kojeg se bavi produkcijom, pisanjem tekstova, oblikovanjem scenografija, kostima i lutaka te vođenjem radionica. Istraživanje medija proširuje i umjetničkim izražavanjem kroz fotografiju, video i crteže, koje je izlagala na više izložbi skupnih i samostalnih izložbi. Kroz svoj rad često povezuje umjetničko djelovanje sa pedagoškim radom sudjelujući u projektima koji naglašavaju ulogu umjetnosti kao nositelja pozitivne promjene u zajednici.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), Hrvatskog udruženja za obrazovna istraživanja te suosnivačica udruge za promicanje vizualne kulture OPA.
Projekt je realiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, u partnerstvu s Akademijom za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te tehničku potporu Kulturnog centra Osijek.