https://www.goethe.de/ins/cs/sr/ver.cfm?event_id=25931075
Izložba “Gescheitert / nije uspio / пропао” istražuje tenzije između pobjede i poraza te kako se njihova percepcija mijenja kroz vrijeme i različite društvene kontekste. Kroz niz radova, izložba propituje ideju uspjeha i neuspjeha, preispitujući kako prošlost, s njenim političkim i društvenim normama, može biti reinterpretirana i redefinirana u sadašnjosti.
Radovi u ovoj izložbi povezani su kroz simboliku bijele zastave, univerzalnog znaka predaje i neuspjeha, ali i prostora za refleksiju i novi početak. Bijela zastava, koja se pojavljuje u različitim formama, ovdje ne simbolizira samo poraz, već i propitivanje pobjede. Radovi se osvrću na trenutke iz prošlosti, poput ikonične slike Marine Abramović na bijelom konju, koja je u različitim društvenim kontekstima i vremenskim razdobljima mogla biti shvaćena kao simbol trijumfa ili poraza.
Ponovnim prikazivanjem dijela diplomskog rada nakon dvadeset godina, izložba postavlja pitanje: je li se doista nešto promijenilo? Ili smo i dalje zarobljeni u istim paradigmama i izazovima kao prije dva desetljeća? Kako se društvene i političke promjene reflektiraju u umjetničkom stvaralaštvu, i što nam govore o današnjem stanju svijeta?
Instalacije i fotomontaže koriste svakodnevne simbole i objekte, pretvarajući ih u refleksije izgubljenih ideala i preispitujući našu trenutnu stvarnost. Ventilatori koji pokreću zastavice s natpisom “Paradise Lost” ili makete objekata suvremenog života postaju alegorije za krhkost naših snova i težnji. Sve ove slike i simboli grade narativ o svijetu koji se suočava s vlastitim promašajima, ali i o mogućnosti novih početaka.
Izložba, dok reflektira na prošlost i sadašnjost, postavlja i neizbježna pitanja o našoj budućnosti. Jesmo li kao društvo već došli do “point of no return”? Jesmo li nepovratno uništili raj koji smo naslijedili, kako nam sugerira Miltonov “Izgubljeni raj”? I konačno, jesmo li se već prodali vragu, ili ćemo se tek prodati? Ova pitanja postaju središnja u promišljanju o tome koliko daleko smo se udaljili od svojih početnih ideala i koliko smo spremni preispitati vlastite postupke.
Budućnost, koju izložba priziva, možda još nije u potpunosti određena, ali ona neizbježno uključuje suočavanje s prošlim greškama. U tom procesu leži nada da, čak i ako smo se suočili s vlastitim padom, još uvijek možemo pronaći put prema obnovi. Hoće li današnje paradigme biti prepoznate kao uspjeh ili neuspjeh u očima budućih generacija? I što smo spremni žrtvovati za taj uspjeh? Ova izložba ne daje konačne odgovore, već poziva na dublje promišljanje i dijalog o smjeru u kojem idemo kao društvo.