Pod naslovom Corona time Croatia likovni umjetnik, sceograf i ravnatelj Tigar teatra posljednjih pedeset dana na svojoj facebook stranici objavjuje kratke video snimke kojima, iz svog improviziranog kućnog studija uz pomoć „zatećenih objekata“ ispisuje svojevrsnu kroniku. U svojim kratkim zapisima svakodnevno se referira na dnevnu društveno – političku situaciju, prokazujući je na ludički zaigran i duhovit, a oštar način. Osim što slobodno, hrabro, bez cenzure pokazuje apsursnost pojedinih društvenih pojava i odnosa, naglašavajući nezavidnu poziciju kulture i umjetnosti, manipulaciju slikom i trekstom, relativaizaciju vrijednosti, Leo Vukelić svojim video zapisima naglašava bitnost slobodne i konstruktivne kritičke misli i kritičkog umjetničkog čina. Svaki je video sniman u jednom kadrom, većinom bez ponavljanja te u sebi zadržava kvalitetu izvedbenosti. Vukelić počinje s postavljenom scenom (scenografijom) i objektima, strukturom i temom, no često ga sama izvedba povede u neplaniranom smijeru. Ono što ovu kritičku kroniku izdvaja od brojnih oblika drugih dnevnik kronika i kritika je što nikada ne ostaje samo na kritici, već se u svakom zapsiu penje u polje izvedbene umjetnosti, u igru radi igre, u asocijaltivnu i citatnu sferu u kojoj zatečene dječje igračke i isprintane fotografije stvarnih prostora stvaraju nove svjetove. Vukelić svaki video stavlja pod zajednički naziv te ga dodatno imenuje određenom temom i vremenskom odrednicom (koju pak uvijek dovodi u odnos s nekom drugim relevantnim datumom). Provlačeći se kroz niz zasebnih video zapisa, lutke su prerasle u prepoznatljive protagoniste te su, uz svoja prvotna lica i identitete dobila nove. U produkciju Tigar Teatra povremeno se uključuje i Matija Kezele koji donoso vlastiti izvedbeni jezik. Nešto što je počelo kao igra i želja da se zapiše i opiše ovo vrijeme, otkrilo je nove potencijale lutke, neposredne i otvorene kritike, vratilo svijest o snazi kritike te „otvorilo“ nadasve zanimljivu temu kojoj tek slijedi ispitivanje: kolika je snaga umjetičke kreacije nezaštićene instituacijom i „pogobom“, a kolika je snaga pogona i institucije bez umjetničke kreacije?
Ana Prolić