TAMO PREKO, Varaždin 2022.

Naslov “Tamo preko” sugerira onu drugu stranu, drugi pogled i drugi sadržaj. Svojom razdjelnicom upisuje nešto drugačije, neočekivano i pod tenzijom.

Gradski muzej Varaždin & Galerija Zlatni Ajngel / 4.-22. svibnja 2022.

Suvremena umjetnička scena, s dominirajućim kritičkim, medijskim i participativnim praksama račva se, pojednostavljeno rečeno, u dvije polarizirane, ali ne nužno i antagonizirane orijentacije. S jedne strane su umjetnički modeli izravnoga govora, manifestnoga tona i trenutnog učinka, dok su, s druge strane, suptilnije strategije i utišani tipovi govora, koji metaforičnost, upitnost i rezignaciju pretpostavljaju akciji, učincima, odjecima i targetiranjima.

Mada nije riječ o jasnim kategorijalnim polovima, a još manje o vrijednosnim podjelama, rijeđe ćemo naići na praksu spajanja ili, barem, interakcije. Jedan od umjetnika kome su ove dvije linije s lakoćom i bešumno integrirane u radni proces je Leo Vukelić. Već godinama prisutan kao društveni aktivist, kulturni praktičar i umjetnički stvaralac on je, izbjegavajući svaku mogućnost puke sinteze, ostvario djelovanje koje se može definirati kao intermedijalno, polifono i angažirano. Bez obzira u kojoj je formi izražavao kritiku društvenih anomalija (fotografija, video, 3D printani objekti, prostorne instalacije) Vukelićeva je pozicija uvijek obilježena jasnim motivom i polazištem, suptilnom autorskom intervencijom i otvorenom receptivnom praksom. Ako ova, pomalo školnička dijagnoza jednoga opusa nehotice smjera k tome da upozori kako se u „pretvorbi“ svijeta stvarnosti u metasvijet umjetnosti lako zakačiti i visjeti na (političkoj, ideološkoj, medijskoj) atrakciji onda je Vukelićev rad najbolji primjer za izlazak iz efektne, ali ipak samo manifestne zone tzv. političke umjetnosti.

Imenujući varaždinsku izložbu „Tamo preko“ Vukelić je možda želio ukazati i na ovaj prostor međusvijeta, prijelaza, tranzicije koji postoji između reakcije i realizacije, između (političkog) odnosa i (umjetničkog) stava, ukratko, na faznost rada u realizaciji umjetničkog projekta. U tome mu pomaže i koncept izložbe u dvije galerije, istovremeno i suradnički i antagonizirani odnos, gdje se iz pozicije jednoga prostora zaključuje o sadržaju onoga što se zbiva „tamo preko“. Kako većinu svojih radova ostvaruje kao zaustavljeni postupak, kao etapu u slijedu, kao registraciju određene točke u procesu poništenja početne ideje može se doista govoriti o tranzitnom karakteru te umjetnosti, odnosno o tome kako iz pogleda, odnosa i (političke) geste priječi („tamo preko“) u misao, diskurs i (umjetnički) čin.

U nekima od najpoznatijih Vukelićevih radova, koji su postali gotovo simboli njegove umjetničke strategije, proces počinje preuzimanjem sa online „oblaka“ jednoga od karakterističnih motiva suvremene civilizacije, kućnim 3D printanjem toga predmeta kao multipla i njegovim izlaganjem procesima rastakanja u acetonu. Takav „oštećeni“, razjedeni predmet (na primjer, pištolj, maketa Kipa slobode ili maketa moslovskog hotela Ukraine), simbol osakaćene moći, možda je zamišljen kao humorno-ironični komentar, no nerijetko može izazvati i jezu. Sugerirajući da je zapravo sve moguće preuzeti iz kompjutorske arhive i printati ga u svim mogućim veličinama i količinama kao da nas želi, ironično i rezignirano istovremeno, a svakako u formi parafraze, podsjetiti na početke: na primjer, na davnu Kiparevu protrokonceptualnu gestu kojom se tražilo odlijevanje svih predmeta na Zemlji, pa na koncu i same zemaljske kugle! Apostrofirajući, pak, simboličku skulpturalnost tih „maketa“, preuzetih sa digitalnih portala i podvrgnutih procesima raspada i grešaka pri njihovoj multiplikaciji naglašava se i rahlost pojmova kao što su umjetnost, umjetničko tržište, digitalno i drugo. No, da bi ipak opstali ti se produkti znakovito, možda i ironično zaštićuju: stakleno zvono koje ih prekriva ili čaše u koju se pospremaju istovremeno su i trezori za njihovu pohranu u umjetničke svrhe.

Marijan Špoljar

“Tamo preko”

– multimedijalna izložba u dvije galerije, Varaždin, svibanj 2022.

Naslov “Tamo preko” sugerira onu drugu stranu, drugi pogled i drugi sadržaj. Svojom razdjelnicom upisuje nešto drugačije, neočekivano i pod tenzijom.

U svakodnevnom jeziku fraza “tamo preko” koristi se za potencijalnu ili stvarnu tranziciju preko granice, rijeke, zida, ulice ili neke međe, no svakako otvara prostor kretanju ili namijeri, očekivanom ili neočekivanom obratu, drugom sadržaju i stvaranju međuprostora kao što je hodnik ili neki koridor (ničija zemlja). A “Ničija zemlja” odiše neizvjesnošću. Različite kulture, narodi, politička uvjerenja, epidemijske mjere ili vjerske netrpeljivosti odvojene su fizičkim, ili samo zamišljenim granicama, al ii međuprostorom “Ničije zemlje”.

U varaždinskoj umjetničkoj izlagačkoj praksi te konceptom izložbe jednog umjetnika (autora) istovremeno u dvije galerije otvaraju se sve gore navedene mogućnosti, ideje ili jednostavna pitanja. Što izložiti gdje i zašto? Što se događa u u onoj drugoj galeriji, dok sam ja u ovoj prvoj? Kojim putem ili koridorom prelazim tu “ničiju zemlju” između galerija? Dali je to prostor odmora ili napetosti? Jesam li baš na pravom mjestu ovdje, ako su svi tamo preko?  

Također, iz perspektive autora, otvaraju se nedoumice, što izložiti u kojem od ta dva prostora, i opet, zašto? A svi navedeni parametri, sva pitanja, pretpostavke i jasne činjenice samo mobiliziraju autora u smjeru novog sagledavanja vlastitih umjetničkih radova. Kako ovih već realiziranih, tako i onih u nastajanju.

Leo Vukelić

 

Ukratko

Tigar teatar, osnovan je 2004. godine. Svoju prvu igrano lutkarsku predstavu za djecu i mlade “Priča o šarenoj divljoj svinji” producira odmah po osnivanju, prema tekstu Ide Loher i režiji Ive-Matije Bitange.

Do danas je Tigar teatar osmislio i napravio 15 profesionalnih kazališnih predstava za djecu i mlade. U njima je sudjelovalo, ili sudjeluje, više od 40 različitih mladih autora; redatelja, likovnih umjetnika, glazbenika, glumaca i lutkara.

Leo
+385 98 970 3845
Iva
+385 98 912 6802
Ida
+385 98 914 1571
E-mail
teatartigar@gmail.com