- Sto godina kasnije / 2020. / 5 kalkografija bakropisa Kabineta grafike HAZU 1998., Miroslav Kraljević, 1912. / 350 x 395mm, uramljene 400 x 500mm / kombinirana tehnika / fotografirao radove Damil Kalogjera
Preispitivanje autorskih prava umjetnika
Rad nastao za izložbu Lički likovni anale / Muzej Like Gospić / 2020.
Leo Vukelić posjeduje portfelj/grafičku mapu 5 otisaka umjetnika Miroslava Kraljevića. Umjetnik je rodbinski povezan sa slikarom i grafičarem hrvatske moderne, rođenjem Gospićaninom. Majka Miroslava Kraljevića, koji je rano preminuo od tuberkoloze u 27. godini života 1913., rođena je Vukelić i sestra Leova pradjeda.
Vukelić je konceptualni umjetnik koji u svom vidnom polju ima mnoštvo različitih područja, koji u umjetničkom radu koristi mnoge žanrove i tehnike te je vrlo široko, i socijalno i politički orijentiran. Baveći se svojom biografijom i regijama porijekla na koja se poziva, bavi se i Likom, starohrvatskim kulturnim krajolikom s Gospićem kao svojim središtem. Uz to, obiteljske veze s Kraljevićem za njega su značajne i izvan uvažavanja njegovih umjetničkih djela.
Zna da je 5 bakroreza u njegovom portfelju tiskano nakon Kraljevićeve smrti. Otisnuo ih je Kabinet grafike HAZU bez pristanka umjetnika i bez njegovog potpisa. To je učinjeno u svrhu zarade, premda ne za privatno bogaćenje, već za potrebe Kabineta grafike. Kraljević je svoje bakroreze izvorno otisnuo u malom broju. U pravilu su umjetnička djela, kao i mnoga druga podložna autorskim pravima, a vrijede 30 do 60 godina, ovisno o pravnoj situaciji. Ovi originalni otisci otisnuti su prije više od 100 godina, dok su krivotvorenja kažnjiva po zakonu.
Stoga Vukelić postavlja pitanja: jesu li ti ponovljeni otisci nezakoniti, jesu li uopće krivotvorine i kako se na ovaj ili onaj način procjenjuje njihova vrijednost te koja je njihova vrijednost nakon dodatne umjetničke intervencije Lea Vukelića kao Vukelićevog djela?
Da bi to pojasnio, želio bi intervenirati u Kraljevićeve grafike, mijenjati ih, pretvarajući upravo intervencije u umjetnička djela sama po sebi. On želi preslikati grafike, dodati im rešetke te intervenirati u njihovu strukturu raznim sredstvima. Pritom ih želi učiniti ponovno konkretno vidljivima i procijeniti njihovu vrijednost. Za razliku od umjetnika Arnulfa Rainera, koji je postao poznat preslikavanjima, on se ne bavi prikrivanjem slabih mjesta na slici ili željom za usavršavanjem. Dok Arnulf Rainer svojim preslikavanjem govori o tome da od radova „stvara još ljepša umjetnička djela“, Leo Vukelić želi privući novu vrstu pažnje na djela Miroslava Kraljevića i dati im novo značenje. Istodobno, svojim preslikavanjem želi doprinijeti razjašnjavanju autorskih prava vizualnih umjetnika i prava na intervenciju u postojeća umjetnička djela jer i izmjene slike koju je stvorio umjetnik mogu biti kazneno djelo. I u ovom projektu je umjetnik Leo Vukelić aktivan kao prosvjetitelj, ponekad s provokativnim sredstvima, koje su na različite načine koristili i umjetnici u pokretu FLUXUS.
Rolf Külz-Mackenzie