- Igra / 15 fotografija, 275 x 490 mm, uramljene 400 x 500 mm / model: Domagoj Klasić
Serija fotografija o izbjeglicama u Lici
Rad nastao za izložbu Lički likovni anale / Muzej Like Gospić / 2020.
Od napada na Svjetski trgovački centar u New Yorku 2001. uslijedili su različiti građanski sukobi (Libija, Sirija, Sudan), različiti ratovi (Afganistan, Irak), kao i povećana kretanja izbjeglica u zapadnu Europu zbog rastućeg siromaštva na tragu postkolonijalnih diktatura i građanskih ratova u crnačkoj Africi. Neke rute ovih izbjeglica vode i kroz Hrvatsku preko Bosne, a Lika je na sjecištu tih kretanja bijede. Izbjeglice se nadaju sigurnom prijemu i novoj ekonomskoj budućnosti u Zapadnoj Europi preko Slovenije i Austrije.
Potaknut s jedne strane biografskim vezama s Likom, a s druge dirnut bijedom izbjeglica pozornost mu je privukao esej Bježati iz knjige Milana Majerovića-Stilinovića pod naslovom Što sam naučio na planini (Libricon 2020.). U ovom radu umjetnik Leo Vukelić pokušava pristupiti izbjegličkom pitanju i situaciji s njihovom migracijom kroz Hrvatsku.
Esej Milana Majerovića-Stilinovića koristi kao poseban predložak, jer pisac na impresivan način, vrlo osjetljivo uspoređuje izbjeglice, njihove probleme, njihove česte neuspjehe na vanjskim granicama EU-a, na granicama sa Slovenijom s divljim životinjama koje također stradavaju na tim istim graničnim ogradama. Pa i vukovi na primjer, tjeraju divlje životinje do graničnih ograda, gdje postaju njihovim lakim plijenom.
Ovaj esej, prožet poezijom utkanom u ritam jezika, prati umjetnički rad Lea Vukelića s temom izbjeglica u Hrvatskoj. Okolnosti bijega kroz Liku reproducira vrlo autentično s glumcem u seriji fotografija. Započinje čekanjem noću, slijedi put izbjeglice u zoru s lampom na čelu, kroz šumu, na cestama, preko polja, kroz potoke, pokraj lovačkih promatračnica, dok se odmara, preko mostova, livada, šuma i rijeka do naizgled nepremostive ograde na granici sa Slovenijom. Autor koristi fotografije rekonstruiranog bijega jer bi se, s jedne strane ta specifična dokumentacija mogla smatrati pomoći u bijegu i kršenjem sporazuma EU-a, a s druge strane bi mogla naštetiti i izbjeglici. Serija fotografija zauzima pozitivan stav o izbjeglicama, ona se zauzima za čovječanstvo, a protiv nasilja i ksenofobije svih vrsta. Stoga se Igra može okarakterizirati kao politička intervencija.
Rolf Külz-Mackenzie