Premijera 13.6.2015. na Ogulinskom festivalu bajki.
Predstava je na repertoaru kazališta.
Trajanje: 40 minuta
Kit plovi sam oceanima i povremeno na svom putu “pokupi” i upoznaje razna morska stvorenja koji ga stopiraju. Tako upoznajemo Dupina koji se bori protiv zagađenja mora, Ribicu koja želi u lunapark, Ježa i Raka koji čeznu za najljepšim žalom, Gnjurca koji je krila uprljao zbog naftne mrlje, te malog Pužića koji Kita poziva da im se pridruži u borbi za čisto more. Osim njih nailazimo i na Stari tanker kojem je sudbina namijenila da se napušten nasuče na neko žalo…
Lutke iz predstave su napravljene od transformiranih predmeta i materijala koje poznajemo iz svakodnevnog života; šator, najlonska folija, kvačice, vezice za kablove, skijaške rukavice, zračnica od bicikla, stara crna vrećica.
Tekst: Bruno Kuman
Adaptacija teksta: Ida Loher
Režija: Iva-Matija Bitanga i Leo Vukelić
Likovno oblikovanje: Iva-Matija Bitanga, Leo Vukelić, Ida Loher
Glazba: Iva-Matija Bitanga i Studio Edin Džambić
Igra:
kit. dupin, ribica, jež, rak, gnjurac, puž – Leo Vukelić
Bruno Kuman: KITOSTOPERI
U velikom i dubokom oceanu živio je kit. Plivao je godinama gledajući svoja posla. Lupkao perajom po vodi stvarajući velike valove koji bi ga odbacili u povratku, ispuštao vodu u visokom vodoskoku kroz otvor na leđima, pjevao, posebno u sumrak i zoru, pozdravljajući sunce. Ali, iako je bio vrlo maštovit u zabavi samog sebe, pomalo mu je bilo dosadno. Zato se silno razveselio kad je ugledao dupina u «punoj opremi» jednog ekološkog aktivista kako stoji sa podignutim palcem. Stopirao je. Nosio je karte mora sa označenim prljavim i čistim zonama, pa popis napučenosti u tim zonama, putokaze, mjere udaljenosti… pune peraje svega i svačega i prijevoz mu je bio vrlo dobrodošao.
Ukrcao se na kitova leđa skupa sa svim stvarima koje je nosio. Dok su plivali kroz dubine dupin je kitu ukazivao na grozote prljavog mora, odbačeno smeće, umorne i bolesne stanovnike takvih dijelova mora. I pokazivao čisto more u kojem su svi bili sretni, veselo pjevali, sve je sjajno, blještavo i predivno. U blizini dupinovog odredišta, dupin je sišao sa kitovih leđa, oprostio se sa kitom i punih peraja otplivao brzo u daljinu.
Kit je opet bio sam. Vodoskokirao je i pjevao, a onda opet ugledao palac prema gore. Pomislivši da je prijatelj dupin, veselo je otplivao prema perajici koja stopira, ali nije bio dupin, nego jedna mala ribica koju su jako zaboljele peraje dok je žurila prema ribljem luna-parku. Kit ju je ukrcao na leđa i u par skokova bili su tamo. Luna-park još je samo nekoliko dana na tom mjestu, a onda seli tko zna gdje u oceanu. A tamo ima takve zabave kakvu kit još nije vidio. Loptanje ogromnim mjehurima vode, ringišpil, šećerna vuna od planktona, karaoke… Veselo i šareno mjesto. Kit i mala ribica jako su se zabavljali i jako umorili. Oprostili su se i svatko je otišao na svoju stranu.
Veselo je kit plivao po moru, i opet ugledao palac prema gore. Jedan bodljikavi palac jer je pripadao morskom ježu. On je želio stići na jedno jako pješčano mjesto, ali je ono bilo vrlo udaljeno od njega, a ježevi se po morskom tlu kreću vrlo polako. Jež se udobno smjestio na kitovim leđima, ali iza prve morske stijene kit ugleda jedan crveni palac. Rak je isto stopirao da bi otišao na to isto pjeskovito mjesto koje je jako udaljeno. Samo što je on, osim što se kreće jako polako, imao i problem kretanja unatrag. Pa umjesto da se približava željenom mjestu, on se od njega još udaljavao. Ukrca se i on na kitova leđa, odmah pored ježa. Vozili su se tako neko vrijeme, a onda su se jež i rak počeli naguravati. Prvo je jež želio više mjesta za sebe, jer je on tu prvi došao, pa je zgurao raka skroz do repne peraje, onda je rak gurao ježa jer je on veći i zgurao ga sve do glave. Onda su se počeli ozbiljno naguravati na kitovim leđima, svađati, podmetati si noge, škljocati klještima i prijetiti bodljama. Kako su bili podjednako jaki, sjednu umorni naslonjeni jedan drugom na leđa. A onda se dosjete da bi mogli organizirati izbore u kojima će se odlučiti koji od njih će biti glavni na kitovim leđima. Ispisali su i poljepili hrpu plakata na kojima je bio lik ježa ili lik raka sa raznim obećanjima. Glasali su podižući ruku u zrak, ali problem je bio što je svaki pokušaj glasanja rezultirao izjednačenošću. Nakon tri, četiri takva glasanja, opet su se potukli.
Kitu je bilo dosta te buke i naguravanja, pa ih obojicu zbaci i ode onako pun plakata. A onda mu još sa površine mora padne na glavu i leđa hrpa dodatnog smeća koje je netko bacio sa broda.
Raku i ježu bilo je žao što su tako postupili na kitovim leđima, pa mu se ponude počistiti to smeće. No čim su počeli čistiti, počeli su i naređivati jedan drugom, te se opet potuku. Umorni opet su sjedili naslonjeni jedan drugom okrenuti leđima, a onda se rak dosjeti glasačke kutije u kojima će glasati anonimno svo troje. Rak, jež i kit. I tako i bi. Već u prvom krugu glasanja pobijedio je jež 2:1. Bio je jako sretan i veseo. Ali uz pobjedu ide i odgovornost, pa je na njemu bilo da očisti kitova leđa od smeća. Čistio je i čistio i umorio se. Rak se durio na kitovoj repnoj peraji i ukazivao ježu na greške prilikom čišćenja, na dijelove koje je propustio ili ih nije dovoljno dobro očistio. Jež je predložio ponovne izbore. Ovaj put pobijedio je rak. I on je bio jako veseo, ali je i on preuzeo odgovornost čišćenja kitovih leđa. Prvo se hvalio pokazujući ježu kako se to radi, a onda se i on umorio. No, kitova leđa su bila čista, a jež i rak ugledali su svoje pješčano mjesto i otplivali sa kita ni ne pogledavši ga. Potom su se ipak jedan po jedan vratili da mu zahvale za prijevoz.
Odahnuvši što se riješio ježa i raka, jer bili su prilično naporni, kit je veselo plivao kroz vodu. A onda iza morske trave opet palac prema gore. Kit naglo zakoči i pokuša se odšuljati sa druge strane morske trave, tako da ne mora uzeti stopera, ali da ga ne mora niti odbiti. Jednostavno ga «nije vidio». Šuljao se tako kit, kad ga vlasnik podignutog palca ugleda i veselo pozove. To je bio njegov stari znanac dupin. Opet u «punoj opremi» tražio je prijevoz da stigne po jato vrlo malih ribica koje treba upozoriti da prema njima pliva uljna mrlja i da trebaju evakuaciju u čisto more. Kit ga poveze žureći se jer su to ozbiljne i bitne stvari. Na cilju, dupin mu zahvali i otpliva prema jatu vrlo malih ribica. Tamo je već bilo upaljeno crveno svjetlo na uzbunu, svirala je sirena i bilo je opće alarmantno stanje. Dupin im raširi kartu sigurnih područja i oni otplivaju u daljinu. I kit brzo otpliva u smjeru suprotnom od uljne mrlje. Uljna mrlja! Fuj!
Okretao se nekoliko puta u panici da vidi da li je uspješno izbjegao uljnu mrlju i našao se u vrlo, vrlo lijepom dijelu mora. Veselo je plivao, pjevao, bacao vodoskok i lamatao repnom perajom… a onda je ugledao palac prema gore. Pripadao je jednoj škojki. Držala je i natpis sa nacrtanim potonulim jedrenjakom iz nekih davnih vremena u kojem se skrivalo puno zanimljivih stvari. Kit se silno zainteresirao i ukrcao je školjku na leđa. «Što misliš što ćemo sve tamo naći» pitao je školjku. Ni ona nije znala ali čula je svašta interesantnog i čudnovatog.
Polako su otplivali u daljinu. U avanturu. Kit i negov stoper.